Dubrovački misal (lat. Missale Ragusinum) je katolička misna knjiga nastala u Dubrovniku u 12. stoljeću, gdje se koristio za vrijeme Svete Mise u dubrovačkoj katedrali. Pisan je beneventanskim pismom i notacijom te najbolje predstavlja beneventansko pjevanje u južnoj Dalmaciji i spomenik je nulte kategorije.

U misalu se nalazi 230 molitava i 230 napjeva koji se mogu usporediti s najljepšim napjevima svjetske baštine. Napjevi koji se sreću u Misalu su raznoliki. Neki su istovjetni ostalim europskim napjevima, neki su inačice sličnih napjeva, a neki su, poput exulteta, posve drukčiji i ne nalaze se nigdje drugo. Pokazuje da je u Dubrovniku bilo visoko razvijeno gregorijansko muziciranje.

Misal je nestao iz Dubrovnika pod nepoznatim okolnostima, a ponovno je nađen na aukciji u Veneciji 1817. godine kao dio zbirke isusovca Mattea Luigija Canonicija, koja je nakon njegove smrti završila na spomenutoj aukciji. Danas se čuva u knjižnici Bodleian Library u Oxfordu u Engleskoj. Elias Avery Low (1879.-1969.) prvi je ustvrdio dubrovačko podrijetlo Misala i to zbog spominjanja svetaca i kotorskih mučenika Petra, Andrije i Lovrijenca zbirnog naziva Petilovrijenci. Misal je prije četrdesetak godina u oxfordskoj knjižnici pronašao hrvatski muzikolog don Miho Demović.

Uz dozvolu iz Oxforda, objavljeno je izdanje pretiska Dubrovačkog misala 2011. godine u izdanju Dubrovačkih knjižnica, a donacijom umirovljene dubrovačke gimnazijske profesorice engleskog jezika gospođe Pavice Šperk Šundrice. Predstavljanje ovog vrijednog prinosa dubrovačkoj kulturnoj baštini i izdavačkog pothvata Dubrovačkih knjižnica održano je 22. srpnja 2011. godine pred brojnom publikom u Dubrovačkoj katedrali.