Prije ukinuća Dubrovačke Republike 1808. godine, u Dubrovniku je zabilježeno preko 30 velikih knjižnica. Usprkos toj činjenici, Dubrovnik otvara prvu javnu knjižnicu tek početkom četrdesetih godina 20. stoljeća. Krajem 19. st. dubrovački liječnik dr. Niko Lepeš oporukom je ostavio Gradu Dubrovniku svoju knjižnicu s 12.000 knjiga i dokumenata, a dubrovački kanonik dum Antun Liepopili odlučio je već za života 1930-ih godina, pokloniti Gradu 5.000 knjiga. Njegov primjer su slijedile i druge dubrovačke obitelji, Ghetaldi, Giorgi, Svilokos, Pozze i dr. što je potaklo Općinu da 1936. godine odobri osnivanje Dubrovačke biblioteke. No, Biblioteka je tek 1941. godine, neposredno pred početak Drugog svjetskog rata, počela s javnim radom i to ponajviše zahvaljujući društvu Dub (Društvo prijatelja prirode Dub – Dubrovnik). U nazočnosti nadbiskupa zagrebačkog, kardinala, danas blaženog, Alojzija Stepinca, Dubrovačku biblioteku je svečano otvorio ban dr. Ivan Šubašić na Kandeloru 2. veljače 1941. godine u Kneževu dvoru.

U nazočnosti nadbiskupa zagrebačkog, kardinala, danas blaženog, Alojzija Stepinca, Dubrovačku biblioteku je svečano otvorio ban dr. Ivan Šubašić na Kandeloru 2. veljače 1941. godine u Kneževu dvoru.

 Godine 1944. Dubrovačkoj biblioteci priključen je fond knjižnice bivšeg isusovačkog kolegija, Collegium Ragusinum. Iza Drugog svjetskog rata, 1946. godine Dubrovačka biblioteka je promijenila naziv u Gradska biblioteka. Kako je fond knjižnice rastao, tako je i posudbeni dio imao sve više korisnika što je ometalo znanstveni rad. Najprije se odvojilo fondove u dva zasebna odjela: Znanstveni i Opće-popularni. A onda je došlo do osamostaljenja odjela i osnivanja ustanova.

Knežev dvor i ljetnikovac Skočibuha

 Naučna biblioteka je zadržala samostalnost i ime, dok je Gradska biblioteka mijenjala osnivače i nazive, mjesta rada i ulogu. U 25 godina odvojeno se odvijao rad i djelovanje tih dviju dubrovačkih knjižnica. Prema odluci gradskih vlasti 1975. godine ponovo se ujedinjuju Općinska (današnja Narodna) i Naučna biblioteka (današnja Znanstvena) u zajedničku ustanovu pod nazivom Dubrovačke biblioteke (današnje Dubrovačke knjižnice).