Predavanje dr. sc. Vesne Čučić „Povijesni pregled biografskih djela u Dubrovniku” održano je u srijedu, 8. studenoga, u Znanstvenoj knjižnici. Tema predavanja ujedno odgovara i centralnoj temi ovogodišnjeg Mjeseca knjige, enciklopedistici, budući da su biografije i biografski leksikoni podvrsta enciklopedija.

U svom izlaganju predavačica je uvodno definirala biografska djela te dala pregled i povijesni kontekst nastanka biografskih djela u Europi kroz stoljeća nakon izuma tiska. “Kako god definirali biografska djela ona i dalje ostaju na nekim rubovima, jednako kao i povijest knjige kojoj biografska djela najviše pripadaju. Povijest knjige je u povojima,  maglovita, nejasna, neprisutna u društvu, a pokriva vrlo zanimljivo i neistraženo područje. Priznata kao važna, ali nova disciplina, povijest knjige po jednom od najznačajnih povjesničara knjige u svijetu Robertu Darntonu, može se zvati i društvena i kulturna povijest komunikacije kroz tisak“ istaknula je Čučić. Povijest knjige najprije je bila interdisciplinarna, a razvila se zadnjih godina da može ići uz bok povijesti znanosti i umjetnosti. S francuskom enciklopedijom započinju moderne enciklopedije, budući da nije bila djelo jednog autora već već je okupila mnoge poznate autore, a u projekt su ih uključili glavni urednici enciklopedije Denis Diderot i Jean Baptiste d’ Alembert.

Prikupljanje nacionalne biografske građe u Hrvata počinje već u 16. stoljeću.  U to zlatno doba Dubrovnika na scenu stupaju i prvi biografi. Dubrovački plemić, dominikanac Ambroz Ranjina prvi je biograf u Hrvata. Nakon njega u 17. st. biografsku građu popisuju i Ambroz Gučetić, Ignjat Đurđević, Serafin Crijević, Talijan Francesca Appendini i drugih. Ambroz Gučetić (Gozze) sa svojim biografskim djelom objavljenim u Veneciji 1605. napravio je iskorak jer je to bio prvi biografski zbornik u kojem je 790 životopisa književnika dominikanskog reda. „Ovaj katalog je prvo biografsko djelo u Dubrovniku posvećeno književnim piscima  koji nisu isključivo lokalni i prvo opsežno biografsko djelo u Dubrovniku“ naglasila je predavačica. 18 stoljeće u Europi bilo je stoljeće nacionalizma, prosvjetiteljstva i znanosti, a i u Dubrovniku to je stoljeće znanosti kojeg karakterizira veliko zanimanje za zbivanja u prošlosti te se sakuplja i popisuje sve što se dogodilo u predhodnim razdobljima. Dolazi do procvata povijeti i povijesne znanosti. Tek u 19. st. pišu se biografski rječnici prema suvremenijim leksikografskim načelima, javlja se novi odnos prema pisanju biografija i općenito prema leksikografiji. Pisci su u odnosu na svoje predhodnike sistematičniji, više proučavaju, ispituju, pišu kritički modernije te biografska djela postaju popularni žanr. Izdavački i tiskarski najzahtjevnije i najznačajnije djelo koje je izišlo iz dubrovačke tiskare Petra Martecchinija, prvog dubrovačkog tiskara rođenog Dubrovčanina, jest biografski zbornik  objavljen 1841. „Galleria di Ragusei illustri“. Sadrži bogato opremljenu grafičku mapu s portretima i tekstovima. „Dubrovčani su vrlo rano uočili važnost sistematiziranja stečenih znanja, podataka, objavljenih djela i popis znamenitih sunarodnjaka“ zaključila je Čučić.

Predavanje su organizirale Dubrovačke knjižnice i Ogranak Matice hrvatske u Dubrovniku.