Dubrovačke knjižnice organiziraju prigodan program povodom 160. obljetnice rođenja Iva Vojnovića, jednog od najistaknutijih dramskih pisaca moderne, često nazivanim i posljednjim velikim dubrovačkim piscem. Predavanje o nekim manje poznatim aspektima Vojnovićeve korespondencije održat će dr. sc. Zoran Grijak s Hrvatskog instituta za povijest u ponedjeljak, 9. listopada, u 18:30 sati u Znanstvenoj knjižnici. Ulomke iz pisama čitat će Sebastijan Vukosavić, a bit će postavljena i izložba fotografija i pisama Emki Krstelj iz korespondencije Iva Vojnovića koja se čuvaju u Znanstvenoj knjižnici. Predavanje će biti podijeljeno u nekoliko tematskih cjelina kroz koje će se, uz izbor nekoliko zanimljivih epizoda iz života pronađenih u korespondenciji, razmatrati osobne sklonosti i   djelovanje  tog istaknutog hrvatskog književnika o 160. godišnjici njegova rođenja, na osnovu njegova literarnog opusa i rukopisne ostavštine pohranjene u Znanstvenoj knjižnici u Dubrovniku te Hrvatskom državnom arhivu i Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Zbirka korespondencije Iva Vojnovića pod nazivom „Pisma Emki Krstelj“ čuva se u Znanstvenoj knjižnici u Dubrovniku od 1951. godine kad je otkupljena od gospođe Emke, udovice Iva Krstelja, u Kućištu na Pelješcu. Bračni par Krstelj spadao je u krug Vojnovićevih najbližih prijatelja još od 1915. kad su se Ivo Vojnović i Ivo Krstelj sprijateljili u šibenskom zatvoru igrajući „tresetu“. Emka je posjećivala svoga supruga i tako se razvilo snažno i duboko prijateljstvo koje je potrajalo sve do Ivove smrti. U svome dnevniku Vojnović često spominje Emku nazivajući je „junakinjom“ i divi se njezinoj „neslomivoj češkoj krvi“. Poslije 1. svjetskog rata dr. Ivo Krstelj postaje namjesnikom za Dalmaciju, a kasnije i ministrom u vladi u Beogradu.  On je preminuo 1949., a Emka 1966. godine u Kućištu. Emka je sačuvala sva Vojnovićeva pisma, dok se njezina pisma Ivu nažalost nisu sačuvala. Zbirka „Pisma Emki Krstelj“ broji ukupno 44 pisma, 42 dopisnice, 16 posjetnica, 11 fotografija, 8 cedulja, 2 brzojava, 2 tiskanice i jednu javnu zahvalu.