Povodom Svjetskog dana borbe protiv tuberkuloze, a u okviru programa Priče iz Ragusine, Dubrovačke knjižnice organiziraju predavanje prim. dr. sc. Antuna Cara, dr. med. „Tuberkuloza u dubrovačkom društvu od 1825. godine do sredine 20. stoljeća“. Predavanje će se održati u ponedjeljak, 24. ožujka na trećem katu Znanstvene knjižnice s početkom u 18 sati.

Tuberkuloza je bolest poznata čovječanstvu tisućama godina. U Dubrovniku Amatusa Lusitanusa  nalazi se opis tuberkulozne bolesnice iz davne 1557. Dubrovačko društvo ranog 19. stoljeća tumačilo je bolest kao konstitucijski-naslijeđenu ili mistično-vampirsku.  Otkriće bacila tuberkuloze 1882. godine dovelo je postupno do promjene stava i provedbe brojnih javnozdravstvenih mjera. 

Smrtnost od tuberkuloze doživljava svoj vrhunac tijekom 19. stoljeća da bi postupno opadala početkom dvadesetog stoljeća a takva tendencija nastavljena je sve do pedesetih godina 20. stoljeća, s izuzecima ratnih razdoblja. Ona je i u Dubrovniku najviše pogađala najproduktivniji dio društva. Koliko su socijalne prilike dubrovačke sredine koja nije bila industrijska, a koliko mjere javnog zdravstva poduzete u tome razdoblju doprinijele padu smrtnosti, pitanje je ne samo dubrovačko nego i svjetsko. Tijekom 19. stoljeća liječenje se temeljilo na tradicionalnom liječenju prema humoralnom principu i biljnim pripravcima koji su olakšavali simptome bolesti.

Poticaj za uvođenje novih pristupa liječenju tuberkuloze bilo je osnivanje nove dubrovačke bolnice, koja počinje s radom 1888. godine. U njoj se osniva isprva maleni paviljon za zarazne bolesti, nedovoljan za potrebe dubrovačkog stanovništva. Sve do nastanka novih zdravstvenih ustanova u kojima se moglo izolirati bolesnog pojedinca, najveći broj bolesnih liječio se u kućnim uvjetima i tako postajao izvor zaraze za zdrave ukućane. Nedostatak zdravstvene infrastrukture popravlja se u dvadesetim godinama 20. stoljeća, kada se utemeljuju antituberkulozni dispanzer, Dom zdravlja, ‟Morska kuća”, Oporavilište za djecu na otoku Lokrumu i sanatorij ‟Tiha”. Posebni odjel za plućne bolesti „Morska kuća“ stvara preduvjete za provođenje izolacije, jedne od najvažnijih mjera borbe protiv tuberkuloze. Pri gradnji „Morske kuće“, sanatorija „Tiha“ ili Oporavilišta na Lokrumu vide se utjecaji sanatorijumske arhitekture s velikim prozorima, sobama punim svjetla i zraka i zelenim okolišem.

U društvu sveprisutna tuberkuloza ostavila je brojne tragove u umjetničkom stvaralaštvu, poglavito u književnosti, ali bez romantičarske faze tipične za europsku i svjetsku literaturu.