Ovogodišnji program obilježavanja Mjeseca hrvatske knjige Dubrovačke knjižnice zaključile su predavanjem prof. dr. sc. Slavice Stojan „Držić privatno“ u srijedu, 15 studenoga, u Čitaonici Narodne knjižnice Grad. Privatni život Marina Držića, unatoč svim dosadašnjim istraživanjima, još uvijek je pun nepoznanica. U ovom predavanju naglasak je bio na, kako sama predavačica ističe, „prostoru Držićeve zbilje u arhivskim dokumentima“. U svom izlaganju Stojan je na drukčiji način protumačila neke poznate dokumente iz Držićeva života, ali i pokazala te komentirala nedavno pronađene dokumente u Državnom arhivu u Dubrovniku koji se odnose na Držićev život. Vidra kako se naziva Marina Držića bio je obiteljski nadimak Držićevih. Dajući širu sliku o Marinu Držiću predavačica je istaknula tragičnu smrt Držićeva djeda 1463. zbog koje su njegovi potomci ostali bez dragocjenog putokaza u životu i u trgovačkom poslu. Marin je bio peti sin u obitelji. Njegova braća bavila su se trgovinom i na početku su dobro poslovali, ali već od 1529. počinju neuspjesi. Upravo iz te situacije Stojan izvodi paralelu sa stvarnim životom Držićevih  i komedijom „Dundo Maroje“ koja se otkriva kao jedna biografska komedija jer  njihovo poslovanje sliči na posao Mara Marojeva i dunda Maroja. Prvi dokument u kojem se navodi Marin Držić datira iz 1526. kada se spominje da je kao klerik posato jedan od rektora polovice crkve Domino. Njegov dolazak u Anconu 1543. bio je početak njegovih velikih zaduživanja iako je vjerojatno i ranije bio tome sklon. Stojan napominje i kako je Marin Držić teško zadržavao zaposlenje, često se zaduživao no dugove nije uredno vraćao. Posljedica takvog ponašanja bili su napadi, a nerijetko je bio i pretučen. Prestao je biti osoba kojoj se klanjaju  po Gradu i postao je marginaliziran u društvenom životu Dubrovnika. Predavačica je pokazala i Držićevu zadužnicu Martinu Šumičiću, svaku Vlaha Nikole Držića, iz 1552. što je ujedno i prvi autograf jednog hrvatskog pisca. Kao zanimljivost navodi i činjenicu kako se Držić u dokumetima redovito izjašnjavao kao svećenik, prete Marino de Darsa i don Marin Držić; dok se na urotničkim pismima Cosimu I. Mediciju ne potpisuje svećeničkim naslovom, nego samo Marino Darsa Raguseo. „Držićeva kritika vlasti je nedosljedna;   služi se netočnostima, poluistinama i banalnim tvrdnjama. Za prevrat Držić ište novac koji je trebao biti uručen njemu putem mjenice“ rekla je Slavica Stojan te predavanje zaključila citatom iz urotiničkih pisama „Dovoljno je da klimnete glavom i moći ćete dobiti Dubrovnik zauvijek kao robu“. Predavanje je otvorilo mnoga pitanja i dalo novi pogled na Držićev život.