Jutros je s nama kavu popila naša Jo i njene ‘super zabavne šale’ vazda nam uljepšaju jutro. Otkrila nam je zašto se za kavu neće biti lako popeti dva kata jednom kad se vratimo na posao i koji je to sretan broj parkinga u Gradu te koju knjigu može čitati uvijek i uvijek iznova. 1. Koje poslove vezano za knjižnicu sada obavljaš od doma? Kad ne bismo imali korisnika u čitaonici Znanstvene knjižnice, upisivali bi metapodatke u digitalni repozitorij ZDUR (https://zdur.dkd.hr/), a budući da ih sad nemamo uopće, to mi je glavni posao rada od doma. U zbirci je više od 10000 naslova, a u skeniranom katalogu na listićima su tu i dodatni listići, pa je količina toga za obraditi ogromna. Vrlo često naslove, autore i mjesta izdanja pretražujem na internetu pa se dolazi do raznih zanimljivih informacija iz prijašnjih stoljeća. Osim toga samostalno katalogiziram građu, što je ujedno i vježba za dobijanje ovlastice za skupni katalog. U međuvremenu je došla i Noć knjige, ove godine virtualna pa smo malo modificirali ideju koju smo imali. Pripremali smo kratki video djelička blaga kojeg čuva knjižnica (hvala Marijani na strpljenju sa svim zahtjevima i prohtjevima oko montiranja). 2. Je li lakše raditi od doma ili na poslu? U jednu ruku je lakše u knjižnici, radna je atmosfera, kolegice su blizu, literatura je polica dalje, a i kava je nekako slađa (iako smo se kolektivno odrekli slatkoga u radno vrijeme!). U drugu ruku, i doma se uspijem skoncentrirat, a kolegice su jedan poziv dalje. Nema putovanja iz Cavtata i traženja parkinga, objed je s obitelji, a i za kavu se ne treba popet dva kata (što će, uvjerena sam, biti primjetno kad se vratimo na posao...). 3. Kako sad izgleda tvoja rutina? Alarm zvoni oko 7:30, zatim ide malo razgibavanja (hodanja po kavu) pa krenem s repozitorijem, u međuvremenu padne i doručak. Katalogizaciju obavljam nakon ZDUR-a, ponekad i u popodnevnim satima. Uvijek radim odmah izjutra, tako sam uspjela stvorit rutinu i u izolaciji (a i ne nosim posao doma ha ha). 4. Fale li ti kolege i odlazak na posao? Kolegice (a i kolege) mi jako nedostaju. Međusobno si pomažemo, zafrkavamo, smijemo, bude tu dobrih savjeta, ali i dobre hrane. Čujemo se svakodnevno, što radi nedoumica s listićima ili knjigama, a što da pitamo kako se držimo u ovo ludo vrijeme. Odlazak na posao (samo putovanje) mi ponekad fali, prošetat se po gradu, a i sad nema onog pobjedonosnog osjećaja kad se uspiješ parkirat na broj 7 ispod zida kod bivše Laure (ili skroz kontra što je parking iznad Argentine...). Ima jedna okuka na magistrali iza koje se Grad prvi put vidi, bljesne, svaki dan iznova oduševi, veselim se opet to doživjet. 5. Koju knjigu trenutno čitaš? Običaj mi je čitati više knjiga u isto vrijeme, tako da se uvijek nađe nešto za svako raspoloženje. Upravo završavam Prebučnu samoću (Bohumil Hrabal). I ako mi ovu rečenicu pročita kolegica s faksa, reći će: ti i tvoj Hrabal, koliko puta ćeš pročitat tu knjigu? (nikad nisam imala odgovor na to pitanje). U međuvremenu sam, po preporuci, krenula s krimićem Tri sekunde (Roslund i Hellstrom), a još prije izolacije sam pročitala par priča iz Murakamijeve knjige Nakon potresa, ovaj vikend me čeka ostatak. Kraj kreveta po tradiciji stoje J*** mi se i Umijeće ratovanja, iako u zadnje vrijeme prije spavanja radije čitam Alan Forda. 6. Koju knjigu bi preporučila za izolaciju? Volim nanovo čitati knjige pa bih to preporučila i za ovo vrijeme, pogotovo ako se naslov ima doma. Ponovno čitanje iste knjige dovede do novih saznanja, i o tekstu, i o sebi. Michal Viewegh je najprevođeniji češki autor u Hrvatskoj, piše jasno, razumljivo i zabavno, taman dobro za ovo vrijeme. Ima puno internetskih stranica s elektroničkim knjigama (i hrvatskim mladim autorima), što preporučam i inače, a pogotovo sad. 7. Koju vrstu glazbe slušaš dok radiš? Ponekad upalim lokalni radio, a kad mi dojade reklame ili vijesti, prebacim se na klasiku, jazz / chillhop radio na Youtubeu ili kompilaciju skladbi iz crtanih filmova Studija Ghibli. 8. Kakvu kavu piješ u pauzama? Prva jutarnja je turska, bez šećera, s malo mlijeka, koju majka uradi i prije nego li se uopće probudim pa me čeka na špaheru (hvala, mama!). Na poslu u knjižnici inače pijem instant kavu pa nju ponekad učinim kad me uhvati nostalgija.