U organizaciji Dubrovačkih knjižnica, u četvrtak, 14. srpnja u Čitaonici Narodne knjižnice Grad  održana je tribina “Susret riječi” autorica Ivane Lovrić Jović i Danijele Crljen koje su 2021. godine izdale knjige “Vidi kako Lokrum pere zube” i “Strah od kupine”. Susret je moderirala knjižničarka Marjana Leventić. 

Moderatorica je predstavila autorice rekavši kako je knjige čitala paralelno te da joj se u jednom trenutku učinilo da “čita istu knjigu, samo različitim glasovima” što ju je nagnalo na organizaciju tribine. Osnovna tema u knjigama je položaj žene u društvu. 

-One su u ovim knjigama uspjele napraviti nešto više. Nešto treće se ovdje dogodilo, ovdje se dogodila prekrasna književnost, koja je te ljudske priče, koje mogu biti slične - uspjele su ih podići na jednu univerzalnu razinu, uspjele su iznjedriti priče koje se mogu obraćati svakome od nas - izjavila je Leventić na početku. 

“Strah od kupine” knjiga je o nekoliko generacija dalmatinskih obitelji, s početka 20. stoljeća do današnjeg dana gdje je autorica prikazala njihov način funkcioniranja, ljubav, ponašanje i na koji način, iz sociološke perspektive, ranjavaju ženu u njezinoj ulozi. 

-Definitivno nas određuje i iz koje familije dolazimo, iz kojeg grada, iz kojeg podneblja, način na koji su se naši preci nosili s problemima. Većinu toga mi se čini da čak preuzmemo nesvjesno, lekcije koje su rečene na glas možda lošije savladamo od onoga što smo gledali. I ne kaže se za ludu da roditelj prvo primjerom pokazuje kako se treba ponašati, pa onda riječima. Sve ono što kažete, vjerojatno ćete se i vi majke složiti sa mnom - sve što trubite po stanu na glas, nekako kroz prozor izleti. A, ono što ste nesvjesno rekli, pokazali, reagirali možda na način na koji niste trebali, niste htjeli - upravo je to ono što se zalijepi. A, ja imam tu sreću ili nesreću da se za mene sve lijepi. - komentirala je Crljen. 

“Kako Lokrum pere zube” za razliku od “Strah od kupine” priča je o jednoj obitelji, koja je više usmjerena na psihološki aspekt kakvo je odrastanje jedne djevojčice i na koji način je odraz jednog mentaliteta i roditelja utjecao na stvaranje vlastite osobnosti, preuzimanje uloge kćeri, supruge i majke. 

-Odabiremo pisati slične, odnosno iste pojave, one koje nas frustriraju u stvari, koje te guše. Neće netko toliko stranica na opis primitivca potrošiti.- Lovrić Jović o sličnosti knjiga i njihovoj tematici. 

Na ulogu žene i majke u prošlosti Lovrić Jović je komentirala kako su žene na primjeru učile od svojih majki i baka da “šute i dodaju parmezan” te da su mogle naučiti i da to ne treba raditi. 

-Biti žrtva isto je ugodno, odnosno biti tako jadan. To je ugodnije nego biti slobodan, naravno tada je bilo teško biti slobodan, danas je malo lakše prkositi roditeljima, imamo Plavi telefon. Tada to nije bilo tako lako, međutim, neke su uspijevale i mislim da je ta ženina uloga žrtve preugodna dan danas da bi se ona nje potpuno odrekla. I mislim da su žene ženama najveći neprijatelji, te neke žene kojima jednostavno ne odgovara progresija u čovjeka što bi rekli, nego im odgovara biti zarobljen, porobljen. Sloboda je teška, sloboda je izbor nad kojim imam odgovornost. - naglasila je Lovrić Jović 

Autorice smatraju da se samosvjesnost ljudi povećala u posljednje dvije godine s obzirom na korona krizu te da dolazi do velike promjene koja će rezultirati drugačijim vremenima. 

Knjige se mogu posuditi u Dubrovačkim knjižnicama, a dostupnost se može provjeriti u Katalogu.