U organizaciji Dubrovačkih knjižnica, 12. prosinca u Saloči od zrcala, upriličilo se predstavljanje antologije hrvatske antiratne poezije "Cvrčci u trubi" koju su priredili pjesnik i prozaist Tomislav Domović te književnica, pjesnikinja i kritičarka Biserka Goleš Glasnović. Na predstavljanju su uz autore sudjelovali Stanko Krnjić i Hrvoje Barbir Barba, pjesnici čije su pjesme zastupljene u antologiji među više od 150 pjesnika. Moderatorica događanja bila je knjižničarka Marjana Leventić.

Naslov antologije "Cvrčci u trubi", potpisuje pjesnik i branitelj Tomislav Domović, suautor knjige, poznat po "Pjesmi poginulog ratnika", a počast je svim autorima koji su pisali o ratu i u ratu, od Dragutina Tadijanovića do široj javnosti manje poznatih pjesnika, a sve s ciljem pozivanja na mir kako navodi Biserka Goleš Glasnović u pogovoru knjige: „Mnoge uvrštene pjesme naslovljene su kao ratne pjesme, što bi kao izdvojena sintagma moglo odjekivati kao poziv na ratovanje kao nužnost, no upravo suprotno, poziv su na mir.“

Leventić je uvodno kazala kako ova antologija izlazi 30 godina nakon rata, a jedna je izašla 1992., naslova „U ovom strašnom času“, nju su sastavili Ante Stamać i Ivo Sanader.

- Radi se o pjesmama koje su nastale u jeku rata i sad imamo antologiju koja se na neki način nastavlja na ovu iz '92. S odmakom od 30 godina stvari su posve drukčije, slegle su se, gledamo ih iz druge perspektive. U antologijama govorimo o ratu, ali zapravo pozivamo na mir kao što je rekla Biserka Goleš Glasnović u predgovoru – istaknula je Leventić.

Činjenica kako u proteklih 30 godina nije postojao ni pokušaj da se nešto slično objavi, potaknula je pjesnika i branitelja Tomislava Domovića da ostvari ovu ideju.

- Mislim da se ni u daljnjih 30 godina nitko ne bi prihvatio ovog teškog, ali zapravo lijepog posla. Biti antologičar nije lako. Tema mi je strašno bliska, sam sam kao autor bio uronjen u nju, život me amortizirao, te neke stvari, užase (…) Mislio sam da ću to objaviti s nekim od već starih prokušanih kolega koji su s tim imali posla već prije. To su pjesnici koji '91. nisu 'guknuli', već su pisalo o tom svom 'tihom' prokletstvu, a pjesme su počele izlaziti kasnije. Zašto na tu strahotu i tu ljepotu stvaranja domovine ovo ne napraviti? Činilo mi se kao najnormalnija stvar da se ovo objedini, ovo nije knjiga domoljublja, iako je domoljublje duboko protkano kroz gotovo svaku ovu pjesmu – rekao je Domović istaknuvši kako je ova antologija 'jedan dug prema hrvatskoj književnosti, prema hrvatskom duhu i dug prema uresima pjesničkog jezika koji kroz ovaj tematski okvir progovaraju o nečemu što je najnormalnije.'

Pjesnik, a stomatolog po struci, Stanko Krnjić, otkrio je kako ne može 'povući paralelu' s ovom antologijom, jer 'pisati autorsku knjigu je jedna vrsta posla, dok je sastavljanje antologije druga vrsta', a on je autor tri zbirke ljubavne poezije, nakon kojih je nenadano pisao ratnu prozu i poeziju.

- Kad je završio rat, i kad je završio rat u mojoj glavi, nisam nikad očekivao da ću pisati nešto posebno o ratu, i onda 2018. i 2019. počnem pisati ratnu poeziju i to je tako izletjelo iz mene kao da je bilo negdje skriveno, ta cijela zbirka je nastala u nekih četiri, pet mjeseci. Sve sam pjesme napisao neočekivano, jednostavno su se pojavile nakon dugo vremena, u kojem su bile negdje pohranjene.

Suautorica antologije Biserka Goleš Glasnović rekla je kako ova antologija ima ''unutarnju strukturu'' koju je ona prepoznala kao ''koncentrične krugove, a u tim krugovima je jedan snažan dio te antologije, još jedna velika antologija, hrvatskih sjajnih pjesnika koji su sudionici Domovinskog rata, koji su bili u rovovima, koji su izravno svjedočili, koji su pisali i tada, kao Domović.''

- Antologičarski posao je kažu „težak“, ali zapravo je izazovan i istraživački. Radeći na antologiji puno toga smo i naučili. Antologiziranje u hrvatskoj književnosti postoji od renesanse i ima dugu tradiciju. Antologija kao djelo je autorsko djelo bez obzira na svoju objektivnost. Tako smo se Tomislav i ja sreli preko poezije, to je neka dimenzija koja je izvan stvarnosti, u stvarnosti smo mi članovi različitih književnih društava. Neobično je što je prva naša antologija s razlogom podnaslovljena „antologija hrvatske ratne poezije“ jer je upravo nastala u vrijeme rata, s naglaskom na antiratni stav i prva je nakon prve ratne antologije koji obuhvaća cijeli hrvatski prostor. Obuhvaća vrijedne pisce od Domovinskog rata do danas, i vremenski i prostorno, to je velika zbirka, 154 autora, od klasika hrvatske književnosti, Dragutina Tadijanovića, Vesne Parun do najmlađih rođenih 80-ih godina – objasnila je Goleš Glasnović.

Književnik iz Ploča, Hrvoje Barbir Barba, je kao dragovoljac u ratu prošao 'cijeli krug ratovanja' te je u njegovom trajanju izdao dvije knjige vezane za rat.

- Prva je nosila naslov "Za šaku zemlje" gdje se već u naslovu pokazuje domoljublje, a druga je bila knjiga "Bermudski trokut" koju sam napravio u suradnji s Tomislavom Domovićem i Milanom Maćešićem i koju smo nazvali "Bermudski trokut" jer su tad u Hrvatskoj ‘nestajali‘ fabrike, brodovi... Drugi je razlog taj što je Tomislav bio u Zagrebu, Milan u Vinkovcima, a ja u Pločama pa smo tako činili ‘trokut‘. Izdavao sam i tijekom i poslije rata, vrlo sam rano prestao pisati poeziju i iznenadio sam da su me uvrstili u ovu antologiju, ali moram priznati da sam počašćen na neki način. Nije nas tad davno puno bilo, ali ljudi naknadno čuju i vide – zaključio je Barbir. 

Od dubrovačkih autora, osim Stanka Krnjića, u Antologiji su pjesme Luka Paljetka i Stijepa Mijovića Kočana. Za naslovnicu, izabrana je fotografija Pava Urbana snimljena za vrijeme granatiranja i opsade Grada, a u Antologiji je i zapis iz njegovog Ratnog dnevnika.

foto: Vedran Levi