Sam kraj obilježavanja manifestacije Mjeseca hrvatskoga jezika u Dubrovačkim knjižnicama obilježilo je predavanje "Književni jezik fra Ambroza Markovića" dr. sc. Sanje Vulić, redovite profesorice na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu, koje se održalo 13. ožujka 2025. na trećem katu Znanstvene knjižnice.
Okupljene je u ime Dubrovačkih knjižnica pozdravila voditeljica Zbrike Ragusina Matija Nenadić.
U dubrovačkim kulturnim krugovima poznato je da je fra Ambroz Marković (1775.-1834.), rodom iz Rožata, bio prvi priređivač Gundulićeva Osmana za tisak. To prvo izdanje Osmana objavljeno je 1826. u Dubrovniku. Osim rukopisa Gundulićeva djela koje je u tom izdanju prvi put priređeno za tisak, to prvo izdanje još sadrži Markovićev predgovor, bilješke i rječnik, također Gundulićev životopis i životopis cara Osmana. Kao što je dobro poznato, Gundulićev rukopis Osmana nema 14. i 15. pjevanje, a Markoviću su za to prvo izdanje bile dostupne dvije rukopisne dopune.
- Prošla sam cijelu sustav školovanja uključujući i studij kroatistike gdje se ovaj Osman uopće nije spominjao, uvijek se kretalo od onoga Mažuranićeva koji je bio nešto manje od dva desetljeća poslije ovoga. Marković je bio usko vezan svojom djelatnošću i životom s ovim dubrovačkim područjem. Osman je, govori se, nastao kontroverzno, postoje teorije u teološkim krugovima da je zapravo riječ o plagijatu. Prva rukopisna dopuna Osmanu je bila Gjanluke Volantića, a druga Gundulićeva unuka Pijerka Sorkočevića (sina Franatice Sorkočevića). Prvotisak Osmana, sa spomenutom dopunom Pijerka Sorkočevića, Marković je objavio 1826. u Dubrovniku. Budući da se taj značajan događaj zbio samo nekoliko godina prije početka hrvatskoga narodnoga preporoda, ubrzo je pao u zaborav. Naime, Marković je Osmana objavio starim slovopisom koji se oslanja na talijanski slovopis. Zbog toga je u doba preporodnih gibanja u Hrvatskoj Markovićevo izdanje bilo većini nezanimljivo, a nakon što je 1844. objavljen Osman koji je priredio i dopunio Ivan Mažuranić, prvo je izdanje gotovo potpuno palo u zaborav – rekla je profesorica Vulić.
Međutim, osim same činjenice da je riječ ne samo o prvotisku nego i o manje poznatoj dopuni 14. i 15. pjevanja, s jezikoslovnoga je aspekta ova knjiga zanimljiva i zbog tekstova koje je napisao Marković osobno, tj. zbog njegovih vlastitih jezičnih rješenja na fonološkoj, morfološkoj, sintaktičkoj i leksičkoj razini. Budući da Markovićevi autorski tekstovi nisu književni nego stručni, oni pokazuju njegova jezična rješenja koja nisu u službi književno - umjetničkoga stila nego načelno neutralnoga stilskoga izričaja. Posebna će pozornost biti posvećena Markovićevim padežnim oblicima koji pokazuju da u trećem desetljeću 19. stoljeća stari padežni sustav (s neujednačenim množinskim oblicima u D, L i I množine) još nije bio u potpunosti nestao u pisanom jeziku, i to ne samo u književnim djelima. Isto se može reći za neka leksička rješenja iz starijih razdoblja.
Ovogodišnju manifestaciju Mjesec hrvatskoga jezika (21. veljače – 17. ožujka) Dubrovačke knjižnice obilježile su nizom predavanja koja su se održala u Znanstvenoj knjižnici, a u okviru programa Priče iz Ragusine.
foto: Vedran Levi / Dubrovačke knjižnice