„Uvijek sam bila iznimno ponosna na to što se sama probijam kroz život(...) Ne treba mi nitko drugi-u mom životu ne zjapi neka velika rupa, mojoj slagalici ne nedostaje nijedan dio.“ Ono što je mene ponukalo da uzmem ovaj roman s polica na prvom je mjestu neobičan naslov neobične dužine. Jednom kad su me stranice uvukle u svijet Eleanor Oliphant, s kojom zapravo i nije bilo sve u najboljem redu dobrim dijelom romana, povratka više nije bilo. Stranice su se gutale jedna za drugom, tražeći još. Osim toga, Eleanor Oliphant jedan je od zanimljivijih ženskih likova s kojima sam se imala prilike susresti tijekom svog čitateljskog iskustva. Zaintrigirala me njezina početna nezainteresiranost za tipične ženske teme poput svijeta make up-a ili garderobe te želja za promjenom nakon što počinje shvaćati da je zaljubljena. Nasmijala me i oduševila ponekad prevelika doza iskrenosti s kojom Eleanor doživljava društvo oko sebe. No, zaboljela me činjenica da se cijeli Eleanorin svijet do temelja ruši i bespomoćnost koju ona ispoljava pred prvim zajedljivim komentarima vlastite majke. „Što je Eleanor? Neugodno ti je? Kakvo si ti čudno dijete! Uvijek si i bila. Teško te voljeti, takva si. Vrlo te je teško voljeti.“ Ovo nije još jedan roman o ženi koja nije ostvarila svoje snove, ovo je roman koji kroz pitke rečenice čitatelju servira sukob s majkom, unutarnju nesigurnost, sjene prošlosti i konačnu borbu glavne junakinje sa samom sobom. Eleanor u čitatelju izaziva cijelu lepezu osjećaja: dok je u jednom trenutku želite zagrliti i utješiti, već u sljedećem poglavlju poželite je prodrmati i natjerati da preuzme uzde vlastitog života. Hoće li s Eleanor postati sve u najboljem redu, ostavljamo, dragi čitatelji, da sami otkrijete na stranicama ovog toplog i duhovitog romana koji će vam u jednakoj mjeri izmamiti i osmijeh na lice i knedlu u grlu.