[et_pb_section admin_label="section"][et_pb_text admin_label="Text" background_layout="light" text_orientation="left" use_border_color="off" border_color="#ffffff" border_style="solid"] Predavanjem dr. sc. Ivane Lovrić Jović, voditeljice Podružnice Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje u Dubrovniku, na temu „Hoće li svetkovnik istisnuti festanjula? Filološke bilješke o dubrovačkome vokabularu“ u petak, 17. ožujak, zaključen je program obilježavanja Mjeseca hrvatskoga jezika u Dubrovačkim knjižnicama. Predavanje je bilo posvećeno dubrovačkome vokabularu koji je analiziran u posljednjoj autoričinoj knjizi, u suautorstvu sa Željkom Jozićem, “Libro od svetoga Vlaha”. Naglasak je bio na podrijetlu svetčeva imena te opisu i etimologiji naziva za jela i namirnice. Na pitanje hoće li svetkovnik istisnuti festanjula? Lovrić Jović objašnjava “Jezik se čuva znanjem! Govor se čuva govorenjem, uporabom, skrbi itd., a ne upozoravanjem na njegovu lošu uporabu u drugih govornika. Govor ionako nije obavezan i propisan, a standardni jezik jest. Preuzmemo li u svakidašnjemu govoru (privatnome, uličnome, među prijateljima) imenicu svetkovnik i napustimo imenicu festanjuo – mi, govornici – onda će doći do zamjene, a u protivnome neće.“ Predavačica je naglasila kako život govoru daju govornici. Ipak ako se želi razumijevanje izvan lokalnih okvira potrebna je uporaba standarnoga jezika, čija je glavna značajka iznadregionalnost što je ujedno i motiv njegova nastanka, a potreban je govornicima istoga jezika kako bi se razumjeli međusobno kada je to potrebno.