Hrvatsko izdanje monumentalnog djela "Sveti Pavao apostol brodolomac" dubrovačkog pisca Ignjata Đurđevića izvorno napisano i objavljeno na latinskom jeziku 1730. godine. To široj javnosti nepoznato Đurđevićevo djelo prije gotovo 280 godina imalo je veliki odjek u Europi i brojni pisci su tada pisali za ili protiv njega. Đurđevićevo djelo na hrvatski je preveo s latinskog izvornika dr. Jozo Marević, a uvodnu studiju, koju je napisao dr. Miho Demović, na engleski su prevele Vesna Rimac i Paula Raguž. Djelo od 360 stranica objavljeno je 2008. godine, a nakladnici su: Dubrovačka biskupija, Dubrovačke knjižnice Dubrovnik i općina Mljet. Knjiga je predstavljena u sklopu Mjeseca hrvatske knjige, 10. studenoga  2008. u dvorani Znanstvene knjižnice u Dubrovniku. Povod objavljivanju knjige je jubilarna godina sv. Pavla, a promocija knjige početak je četverodnevnoga znanstvenog skupa "Ignjat Đurđević i svetopavlovski brodolom u vodama otoka Mljeta" koji se od 10. do 13. studenoga održava u Dubrovniku i na Mljetu. Knjigu su predstavili predsjednik Organizacijskog odbora skupa dr. Miho Demović, dr. Relja Seferović, dr. Juraj Batelja i dr. Niko Kličan. O životu Ignjata Đurđevića, dubrovačkog vlastelina pučanskih korijena, zanesenog isusovca pa zatim zauzetog benediktinca, koji je volio Crkvu, ali i bio u sukobu s poglavarima, koji je ljubio Grad, ali i bio protjeran iz njega, te o njegovu književnom radu govorio je dr. Seferović iz Zavoda za povijesne znanosti HAZU-a u Dubrovniku. Hrvatsko izdanje knjige "Sveti Pavao apostol i brodolomac" uredio je dr. Miho Demović te je napisao i uvodnu studiju. Objašnjava okolnosti koje su ovu knjigu učinile važnom. Naime, Malteški vitezovi su se 1530. godine naselili na Maltu te su sve podatke o brodolomu sv. Pavla koje su se dotada povezivale s Mljetom jednostavno preuzeli i počeli povezivati s Maltom. Latinski naziv Melita koji se upotrebljavao i za Maltu i za Mljet im je išao na ruku. Čak su prisvajali i ostale Mljetske legende i pojave, ali ne samo Mljetske nego i Miletske. Opažajući tu duhovnu krađu Đurđević je odlučio napisati djelo kojim će se tome suprotstaviti i potvrditi da je sveti Pavao boravio, kako se do tada mislilo, na ilirskoj Meliti. Suprotstavio se tada veoma uglednim malteškim vitezovima koje je cijela Europa podupirala zbog njihove borbe protiv Turaka. U knjizi Đurđević nabraja sve što su Maltežani prisvojili, zamjerajući im oholo držanje koje je stajalo iza svega toga. Iscrpno opisuje i otok Mljet pa bi taj opis mogao poslužiti i u turističke svrhe. Za mišljenje da je sveti Pavao boravio na Mljetu kao temelj uzimaju se dva poglavlja iz Djela apostolskih, 27. i 28. Dovoljno je ključnih riječi u Lukinom tekstu da se iz toga može prepoznati uvala otoka Mljeta, odnosno zaljev ravne obale u Saplunari i Koritima. Đurđević je nastojao zaštititi jedno dubrovačko duhovno dobro i to je vrsno učinio i na znanstvenoj razini. Internacionalizirao je problem te je djelo uzburkalo Europu kao ni jedna druga hrvatska knjiga. Tijekom vremena je njegovo djelo marginalizirano u hrvatskom narodu dijelom i zbog toga što niz znanstvenika misli da je pitanje Pavlovog brodoloma riješeno u korist Malte, premda ključne riječi iz Djela apostolskih doslovno shvaćene daleko više ukazuju na Mljet. Đurđevićevo povijesno djelo već 280 godina nije prepoznala ni hrvatska niti europska javnost premda se u egzegezi pri obrađivanju Pavlova brodoloma svugdje spominje i mljetska tradicija. Demovićeva opsežna uvodna studija sastoji se od 52 naslova i ukupno 74 bilješke kako bi se Đurđevićevo djelo lakše čitalo i razumjelo.
Predstavljena je i knjižica "Sveti Pavao – osvajač za Krista" dr. Nika Kličana, napisana iz čovjekobrižništva, kako bi svaki kršćanin bolje razumio životni put svetoga Pavla koji se zaustavio i na našoj obali. Posebna zahvalnost iskazana je Pavici Šundrica Šper, prof. koja je dala inicijativu i znatna novčana sredstva za objavljivanje Đurđevićeva djela na hrvatskom jeziku. Organizatori četverodnevnog skupa su: Dubrovačka biskupija, Dubrovačko sveučilište, Centar za mediteranske studije Zagrebačkog sveučilišta, Matica hrvatska – ogranak Dubrovnik i Dubrovačke knjižnice Dubrovnik.